Kad god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet

Odnos je jedan od misterija, i pošto postoji između dvije osobe, on ovisi i o jednoj i o drugoj. Kad god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Samim njihovim susretom dogodio se potpuno nov fenomen i kroz taj novi fenomen obje se osobe mijenjaju.

Bez odnosa, vi ste jedno, ali čim ste u odnosu, postajete odmah nešto drugo. Kad žena postane ljubavnica – nije više ona ista žena. Muškarac koji postane otac – nije više isti muškarac. Kada se dijete rodi, mi potpuno zaboravljamo da se u trenutku rođenja djeteta rodila i majka.

Prije toga, žena je bila samo žena, ali ne i majka. A majka je nešto potpuno novo. Odnos stvarate vi, a zatim, u povratku, odnos stvara vas. Dvije osobe se sreću – to znači – sreću se dva svijeta. A to nije jednostavna, već vrlo složena pojava. Svaka je osoba svijet za sebe – složena tajna s dugom prošlošću i vječitom budućnošću. U početku se samo periferije sreću. Ali, ako odnos postane intiman, postane blizak, postane dubok, tada se, malo po malo, i centri počinju doticati. I kad se centri napokon setnu, to se zove ljubav.

Kad se periferije sretnu, to je poznanstvo.

Dodirujete osobu izvana, iz ograničenja – i to je samo poznanstvo. Mnogo ste puta svoja poznanstva nazvali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe. Poznanstvo nije ljubav. Ljubav je prava rijetkost. Sresti osobu u njenom centru, to znači sam proći kroz unutrašnju revoluciju, jer ako želite sresti osobu u njenom centru, morat ćete joj dopustiti da ona također dotakne vaš centar. Morat ćete postati osjetljivi za tako nešto, potpuno ranjivi, otvoreni. A to je rizično.

Dopustiti drugom da dopre do vaše jezgre je izuzetno rizično i opasno jer vi nikada ne zate što će taj drugi učiniti u narednom trenutku. Jer jednom kad su sve vaše tajne otkrivene, jednom kada se vaša skrivenost razotkrije, jednom kada se potpuno obnažite, što će onaj drugi učiniti – nikad se ne zna. Strah postoji u svemu tome. Zbog toga se i ne otvaramo.

Samo poznanstvo, a mi mislimo da nam se dogodila ljubav. Periferije se sretnu, a mi odmah pomislimo da smo se to mi sreli. Zapamtite – vi niste vaša periferija. Ustvari, periferija je granica vas samih, to niste vi. Periferija je mjesto gdje vi prestajete i odakle svijet počinje.  Čak i muževi i žene koji žive zajedno dugo godina mogu biti samo poznanici. Mogu uopće ne poznavati jedni druge. A što vi više živite s nekim, to više zaboravljate da su centri ostali u potpunosti nepoznati. I stoga je prva stvar koju treba razumjeti sljedeća: poznanstvo se ne smije nazivati ljubavlju.

Možete dopustiti onom drugom da dopre do vašeg centra samo ako se ne bojite, ako se ne plašite.

Postoje dva načina življenja. Jedan: okrenut strahu. Drugi: okrenut ljubavi. Življenje okrenuto strahu vas nikada ne može odvesti u dubok odnos. Ostat ćete zatvoreni, ne dopuštajući drugom da prodre u vas do same jezgre.

Dozvolit ćete prilaz do izvjesne mjere, a zatim, na brzinu, podignuti zidove, i svaka mogućnost za ljubav će nestati.

Življenje okrenuto ljubavi je ustvari življenje duhovnog čovjeka. Osoba okrenuta ljubavi podrazumijeva čovjeka koji se ne plaši budućnosti, čovjeka koji se ne plaši posljedica, čovjeka koji živi ovdje i sada.

Ako možete biti u ovom trenutku, u ovom sadašnjem trenutku, u ovoj sveprisutnoj sadašnjici – samo ako možete biti u bogatstvu ove punoće, jedino tada i jedino tako možete voljeti.

Osho (“Moj put, put bijelih oblaka”)

Tekst pripremila: Nika Said

izvor:atma.hr/

Add a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *