TRNINA: Hrana, piće i lijek! Uz čaj od trnine ljudi dobijaju nadljudsku snagu!

Dokazano je da plodovi trnine imaju lagano laksativno, a pripravci od cvjetova blago diuretičko djelovanje. Cvjetove i plodove trnine možemo naći u sastavu raznih čajeva za „čišćenje“ krvi te u čajevima koji se preporučuju kod oboljenja bubrega i mokraćnog mjehura. Trnina ima svoju veliku primjenu i u kuhinji. Donosimo vam niz korisnih recepata koji su pravo osvježenje za jelovnike a ujedno su i efikasan lijek

 

 

Trnina (Prunus spinosa L.) na našim prostorima je poznata pod raznim imenima: divlja šljiva, trnjina, trnula, trnavka, trn, crni trn, grmulja, kukinja… Nekada se ova biljka mnogo koristila u narodnoj medicini zbog svoje izuzetne ljekovitost. Ali, njena upotreba posljednjih godina sve je manja. Iako se može koristiti i u kuhinjama, specijaliteti od nje su sve rjeđi na stolovima. Zbog toga, kada se pomene ime ove biljke, nerijetki su oni koji kažu da je divlja šljiva pomalo zaboravljeni okus njihovog djetinjstva.

 

 

U berbu nakon mrazeva

Trnina raste po pašnjacima, sunčanim brežuljcima, rubovma šuma ili kao živa ograda. Raste u gotovo cijeloj Evropi te u dijelu sjeverne Afrike. Visoki grm, raširenih trnovitih grana, pun je bijelih cvjetića ugodnog mirisa, koji obeharaju u martu i u aprilu. Plod je okrugao, tamnoplav, koštunjav, promjera oko 1 cm.

U plodu i kori ima tanina i gorkih tvari, u stabljici i lišću ima kalija, kalcija i flavonskih heteroida, a u plodu ima pektina, jabučne i cijanovodične kiseline, kao i vitamina C. Plodovi trnine počinju dozrijevati u avgustu, ali ostaju na stablu i zimi, jer se čvrsto drže na granama. Najčešće se beru nakon što ih nekoliko puta „opari“ mraz jer su tada najukusniji. Cijela biljka jako podsjeća na nekakvu divlju, sitnu, bodljikavu šljivu, otuda je i dobila naziv divlja šljiva.

Ljekoviti dijelovi biljke su i cvjetovi koji se sabiru u aprilu i maju, ali i korijen i kora koji se sabiru uglavnom u oktobru i novembru.

Budući da se plodovi beru u kasnu jesen, kada ih s obzirom na vremenske prilike nije moguće sušiti prirodnim putem, treba ih sušiti uz umjerenu umjetnu toplinu, pazeći pritom da se dobro osuše, a da ne budu spaljeni. Ako se plodovi dobro ne osuše, postaju pljesnivi te se ne smiju više upotrebljavati.

Narodni travar Sadik Sadiković također navodi kako se za lijek skuplja korijenje trnine u proljeće i jesen; cvijet za vrijeme cvatnje, a plod nakon toga. Navodi i da je čaj od cvijeta poznat kao stari kućni lijek za jačanje krvi i želuca, i kao blago sredstvo za čišćenje želuca i crijeva.

 

A, trnine su i izuzetno ljekovite. Plodovi, kora i korijen trnine upotrebljavaju se u narodnoj medicini od najstarijih vremena.

Tvari koje su sadržane u cvijetu većim dijelom još uvijek nisu do kraja istražene, no prema dosadašnjim nalazima, trebao bi postojati u vrlo malim količinama glikozid koji sadrži cijanovodičnu kiselinu. U plodovima je sadržan vitamin C, tanin, jabučna kiselina, druge organske kiseline i šećer.

Kneipp je bio veliki pristalica cvjetova od trnine jer su kao čaj potpuno neškodljivo i sigurno sredstvo za otvaranje i jačanje želuca. Dokazano je da plodovi trnine imaju lagano laksativno, a pripravci od cvjetova blago diuretičko djelovanje. Cvjetove i plodove trnine možemo naći u sastavu raznih čajeva za mršavljenje i „čišćenje“ krvi te u čajevima koji se preporučuju kod oboljenja bubrega i mokraćnog mjehura.

 

 

RECEPTI

 

Sirup od plodova trnine

Prezrele plodove trnine (nakon što ih je „opario“ mraz) kuhamo dok ne postanu posve mekani te protisnemo kroz sito, gazu ili kroz gusto cjedilo. Dobiveni sok umiješamo s jednakom količinom cvjetnoga meda te ulijemo u staklene tegle i čuvamo na hladnijem i tamnom mjestu. Kašičica pripravljenog sirupa, ujutro i navečer, jača želudac i pomaže kod gnojnih prištića u ustima (afte).

 

 

Čaj protiv umora

U litru ključale vode staviti supenu kašiku zdrobljenih plodova trnine i kuhati tri minute. Nakon toga posudu s čajem skinti s vatre i ostaviti da se ohladi. Posve hladan čaj od plodova trnine ocijediti i popiti ga (u više navrata, u laganim gutljajima) tokom dana. Taj čaj pomaže za ublažavanje umora. Posebno se preporučuje sportašima i starijim osobama.

 

 

Čaj za želudac, pluća i osip

Priprema: 40 g svježeg ili 5 grama osušenog cvijeta trnine preliti sa 1/4 litra ključale vode i kuhati jednu minutu. Piti po jednu šoljicu čaja dnevno, po gutljaj, mjesec dana. Na taj način ćete očistiti želudac i crijeva.

A, kada se ovaj čaj procijedi i prokuha sa kašikom meda i popije 2 – 3 šoljice dnevno, svako pola sata po kašika, vrlo je dobar lijek protiv upale pluća i upale dušnika, omekšava sluz i olakšava iskašljavanje.

Protiv osipa kod djece se daje 1 šolja tog čaja dnevno, tako da se količina razdjeli na četiri dijela.

 

 

NARODNA MEDICINA

SRCE – Prašak od samljevenih suhih cvjetova uklanja bolove oko srca i pritisak oko jetre. Uzima se, na vrhu noža ujutro i navečer, pola sata prije jela.

ŽELUDAC – Istiješteni sok plodova trnine hladi upaljeni želudac i izvanredno djeluje protiv žutice.

USTA I NOS – Sok od plodova trnine, pomiješan s uvarkom od korijena trnine, dobro je sredstvo za grgljanje i ispiranje usta kao i za umirenje krvarenja iz nosa.

SRCE – Cvjetovi trnine pomiješaju se s medom i ostave 3 do 4 sedmice. Uzimani čajnom kašičicom više puta dnevno jačaju srce.

PROSTATA – Čaj od cvjetova trnine, uziman neko vrijeme, narodna medicina preporučuje kao vrlo dobro sredstvo protiv povećanja prostate (hipertrofija prostate).

PROBAVA – Plodovi prerađeni u ukusan pekmez pospješuju stolicu. Taj se pekmez preporučuje posebno djeci koja pate od neredovne stolice ili začepljenosti.

GROZNICA Uvarak od korijena trnine uzima se kod groznice.

 

 

 

 

Trnina kroz historiju i narode

Na temelju nekih nalaza sjemenki trnine iz neolitika (najmlađeg razdoblja kamenog doba) zaključuje se kako je upotreba plodova tog divljeg voća za jelo prastara. Nalazi tih historijskih istraživanja pokazali su kako su trnine – kao voće – jeli i stari Rimljani. To najbolje pokazuju zapisi Plinija iz kojih se vidi da je trnina bila poznata kao ljekovita biljka rimskim i grčkim liječnicima.

Trnine su veoma poznate i u Rumunjskoj gdje ih beru u vrijeme zime – nakon što prezriju, i tada ih suše.

U vrijeme Drugog svjetskog rata na našim prostorima trnine su služile za dobivanje brašna. Od osušenih trnina dobiva se i vrlo ukusan čaj. Kompot od jabuka, krušaka ili šljiva poboljša se ako mu dodamo kašičicu osušenih plodova trnine. Takvi voćni kompoti nisu samo ukusno jelo, već su i ljekoviti.

U Rusiji od plodova trnine proizvode poznato i cijenjeno alkoholno piće – rakiju ternovku. U Francuskoj trnine ukiseljene u octu koriste umjesto maslina. Naročito su poznati francuski likeri pripravljeni od sjemenki trnina (prunelle). U francuskim i njemačkim priručnicima ima bezbroj uputstava za preradu plodova trnine u voćne sokove, vino, rakiju, ocat i liker te kompote, žele, miješane marmelade i konzerviranje zrelih plodova sušenjem.

Listove trnine u nekim krajevima upotrebljavaju kao zamjenu za duhan te za ruski čaj.

Ljekovitost

Add a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *