Roditelji su mu umrli, a dječak kada je došao pored svoje kuće, zastao je I nije mogao vjerovati..

U jednom malom mjestu koje se nalazilo u blizini grada živjela je porodica koja je bilo siromašna, ali poprilično časna. Iako nisu imali mnogo novca, među njima se mogla osjetiti ljubav, harmonija i poštovanje koje su pružali jedno drugome.

 

U njoj su živjeli roditelji sa svojim sinom jedincem. On je nažalost izgubio svoje roditelje veoma rano, imao je 15 godina. U nasljedstvu nije dobio mnogo toga, samo jednu staru kućicu u kojoj su živjeli i 2 ovce.

 

Počeo je da se brine o ovcama, radio je i kod drugih ljudi za malu dnevnicu, samo kako bi mogao preživljavati dane.

Kada se jednog dana vratio kući, nakon zaista teškog i napornog dana, došao je ispred kuće i zaledio se. Nije mogao da vjeruje u ono što je gledao.

 

Ovce bile su ubijene, jer ih je napao vuk. U tom trenutku u njemu se probudio bijes, pa je počeo tjerati vuka, a kada je najzad vuk i otišao, dječak je sjeo pored kuće i počeo glasno plakati.

 

Svi su govorili kako su mu roditelji krivi što mu nisu ništa ostavili..

 

Tada je počeo razmišljati kako mu u životu nije nimalo lako, kako uvijek nailazi na neke prepreke. Prvo su ga roditelji rano napustili, a sada više nije imao ni ovčice koje su mu oni ostavili.

Tada je u svoj toj nesreći čuo sve tužne melodije koje ga je otac podučavao da svira na fruli i tamburi i to ga je mnogo tješilo jer je u mislima bio sa ocem te mu je tuga bila ublažena..

 

 

Tada je shvatio nešto važno a to je da su mu roditelji i dalje tu i da paze na njega i da mu ne daju da klone duhom..

 

Onda je tako dugo pričao sam sa sobom i pomislio je da ne smije da iznevjeri roditelje, skupio je snage i nastavio dalje da se bori.. Radio je kod drugih marljivo nekoliko mjeseci i kupio je sebi ponovo ovce, sredio je kućicu, imao je šta da jede i pije i nije se više brinuo kako će preživljavati dane..

 

Od dana kada je sebi obezbjedio ugodan dom i hranu počeo je konačno da svira i radi ono što voli i što ga je otac naučio..

Vježbao je i danju i noću i svugdje jer dok je svirao u mislima bi vidio roditelje.. Svirao je neke prelijepe melodije koje je imao u glavi.. Svirao je tako svugdje i počeo je nastupati u obližnjem gradu te se ubrzo pročulo za njega i njegov talenat koji je bio izvanredan.. Zaradio je mnogo i uvijek se vraćao u svoju kuću koja je sada bila prelijepa i bilo je njegovo utočiste i dom..

 

Ponekad se prisjeti kako je krivio roditelje jer mu ništa nisu ostavili.. Sada je shvatio kako je pogrešno to bilo,  kako je pogrešno bilo okriviti ih jer su mu roditelju u nasljedstvo ostavli uistinu mnogo.. Ostavili su mu ono što je ustvari najviše vrijedno, naučili su ga časti, ljubavi, harmoniji, poštovanju pa čak i muzici koja mu je obezbjedila bogastvo..

 

To je mnogo važniji naslijeđe od bilo kakve imovine..

 

Oženio je se i ima 2 sina i 2 kćerke i žive miran i harmoničan život učeći djecu pravim vrijednostima..

 

 

Add a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *