Zašto u godinama tražimo krivce: JER SMO ZLOBNI, ZAVIDNI, PAKOSNI I KUKAVICE!

Mnogo je ovih Zato što, pa od kukavičluka da sebi priznamo da nije do godina, nego do nas, tražimo krivca da skinemo odgovornost sa sebe i kažemo: „Ova godina je bila baksuz“. Jer, lakše se živi kada se ima neko okriviti za naše neuspjehe, pa makar to bila i Stara godina.

 

Mnogi ljudi, na izmaku Stare godine, često znaju reći:
„Samo da prođe ova godina. Samo da je ispratimo i dočekamo Novu. Samo da se riješimo ove godine.“
I tako svake godine iznova. Samo da prođe ova, pa ova, pa još ova…

Ali, kada bismo sebi postavili pitanje zašto tako očajnički želimo da se riješimo Stare godine, došli bismo do zanimljivih odgovora.
Možda želimo da prođe, zato što u Staroj nismo uskladili svoje želje sa stvarnošću? Zato što smo se nadali da će biti bolje, a nije bilo? Zato što nismo dobili ništa? Zato što smo glumili da smo ono što nismo? Zato što smo bili zlobni, zavidni i pakosni? Zato što nas je strah? Zato što nismo strpljivi i što smo prestali biti zahvalni? Zato što smo postali sporedne uloge u vlastitim životima? Zato što tumaramo besciljno i hodamo utabanim stazama, samo zato jer je teško biti originalan i stvoriti vlastiti put? Samo zato što smo kopije kopija? Samo zato što…“

Skidanje odgovornosti

 

 

 

Mnogo je ovih Zato što, pa od kukavičluka da sebi priznamo da nije do godina, nego do nas, tražimo krivca da skinemo odgovornost sa sebe i kažemo: „Ova godina je bila baksuz“. Jer, lakše se živi kada se ima neko okriviti za naše neuspjehe, pa makar to bila i Stara godina.

Ali, od Stare možemo naučiti puno toga. Možemo je pozvati da nas podsjeti.
Da nas podsjeti da u Novoj donesemo odluku. Odluku da ćemo učiniti nešto od svoga života. Da donesemo odluku da ćemo živjeti, a ne životariti.

Da nas podsjeti da treba da se riješimo smeća i da bacimo sve što nas pritišće. Sve što smo gomilali, a bespotrebno je, neka nas podsjeti da treba da bacimo. I da se ne osvrćemo. Da ne budimo sakupljači ničega što nam ne treba. Ni stvari, ni ljudi, ni prijatelja. Da nas podsjeti da sačuvamo samo prave vrijednosti.

 

 

 

Skidanje maski

 

 

 

Da nas podsjeti da budemo ono što jesmo. Da skinemo maske i da zaigramo na vlastitu kartu. Da prestanemo biti sporedne uloge u vlastitom životu. Da prestanemo biti bilo kakve uloge. Da samo budemo ono što uistinu jesmo. I da se, kada skinemo maske, volimo baš takvi kakvi jesmo.
Da nas podsjeti da ne gledamo u tuđe mane, nego da se usredsredimo na ljudske vrline. Jer, bez obzira koliko čovjek loš bio, u njemu sigurno ima dobra. Neka nas Stara podsjeti da tražimo dobro i da damo najbolje od sebe. Tada ćemo shvatiti da se dobro dobrim vraća.
Da nas podsjeti da prestanemo kriviti druge za sve što pođe po zlu. I da prihvatimo sve što nam se dešava u životu.

Da nas podsjeti da je strah u redu. I da je ljudski bojati se, ali, i da nas podsjeti da strah ne  treba da nas sputava da krenemo u akciju.
Da nas podsjeti da učimo. I da nikad ne stajemo, jer samo znanjem možemo promijeniti ono što nam ne paše.

Da nas podsjeti da oprostimo. Da ne uzimamo zlo srcu. Tako se samo trujemo i postajemo gori ljudi. Neka nas podsjeti da opraštanje pridonosi našem miru i da opraštamo zbog sebe.

 

 

 

 

Zauzmite se za sebe

 

 

 

Da nas podsjeti da volimo. Neka nas podsjeti da je ljubav pokretač svemira i  da više ne čekamo da nas vole, nego da mi budemo oni koji će pokrenuti svemir. Neka nas podsjeti da damo svoju ljubav, jer, ljubav svi imamo. Neka nas podsjeti da ne budemo škrti i da damo ono što je besplatno, a dragocjeno je. A to je, upravo, ljubav.
Da nas podsjeti da je život trenutak i da živimo u trenutku, ali da ne zaboravimo planirati.
Da nas podsjeti na zahvalnost i na to da budemo zahvalni za ono što imamo, a ne da budemo nesretni zbog onoga što nemamo.
Da nas podsjeti da se zauzmemo za sebe i da naučimo reći ne, ali na način koji uvažava nas, kao i našeg sagovornika.

Da nas podsjeti da njegujemo dobre emocije. Jer, emocije su ono što nas čini drugačijima od drugih. Da nas podsjeti da je naš život upravo onakav kakve su naše emocije.
Da nas podsjeti da će sve doći ukoliko se naučimo da budemo strpljivi. Da nas podsjeti da, ako imamo cilj, ne odustajemo i da niko ne može spriječiti našu želju koja nas vodi ka ostvarenju našeg cilja. Da nas podsjeti da naš novogodišnji cilj bude ljubav. Da budemo ljubav. Da ne tražimo da nas vole, već da im pokažemo kako se voli.  Da nas podsjeti da, ako nema puta, moguće je napraviti ga.
Da nas podsjeti da nas strah ne ometa, jer svakog je strah krenuti novim putem, ali je i dosadno ostati na istom. Da nas podsjeti  da nam strah ne govori da nešto ne treba da radimo, nego da nas upozorava da izlazimo iz zone komfora. Istina je da je zona komfora ugodno i lijepo mjesto, ali, molim te, 2017. podsjeti nas da, ako ostanemo u ovakvoj zoni, ne možemo da napredujemo. Ne možemo da rastemo. Podsjeti nas da ne slijedimo druge, jer postajemo kopije i ne živimo pravi život.

 

 

 

 

Integritet daje ljudskost

 

 

 

Podsjeti nas da prestanemo kriviti druge za ono što nam se dešava u životu. Jer, sve dok imamo koga okriviti, ne možemo ići naprijed. Ako je neko drugi kriv za ono što nam se dešava, to znači da mi ništa ne možemo poduzeti u vezi s tim, jer, to nema nikakve veze s nama. Drugi su krivi. Podsjeti nas da, ako razmišljamo tako, ostajemo stojati u mjestu, ili idemo unazad.
Podsjeti nas da naučimo biti opušteni, da se smijemo i igramo. I da damo najbolje od sebe, jer mi smo dobri ljudi, samo mnogi su zaboravili da jesu.

Podsjeti nas da čuvamo svoj integritet, jer to je, upravo, ono što nam daje ljudskost.
Zato, 2017., ostani još malo. Ostani da nas podsjetiš. Da nas podsjetiš da u 2018. i svim narednim dvije hiljade i nekim, možemo naučiti da budemo bolji ljudi.
Sretna nam ova, kao i sve naredne koje će doći!

 

 

 

 

 

 

 

izvor:aura.ba

Add a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *