O ljudima i travama iz iskustva priznatog francuskog travara Maurice Messegu: Kako liječiti muškost, vrtoglavice..

Mauricije Messegue je jednom prilikom išao u lov zajedno sa njemačkim kancelarom Konradom Adenauerom. Ovaj veliki čovjek, uz Churchilla i jedan od najčuvenijih, je također liječio pomoću bilja. Brusnicu je koristio za mnoga oboljenja kao što su upale mokraćnih kanala, dizenterije, anginu… hren za škrofuloze, bljedila, slabokrvnosti… Mauriciju je otkrio i lijek za muškost, kojeg je rado preporučivao?

 

 

Pored Winstona Churchilla francuski učitelj travara je imao priliku da upozna i njemačkog kancelara Konrada Adenauera. Dok je liječio političara Roberta Schoumana Maurice Messegue je uz njega mnogo zavolio i lov. Jedne prilike Schouman ga pozva da navrati do njega radi lova, a i zato jer se kod njega nalazio izuzetno važan gost koji je takođe liječio pomoću bilja, kao i Maurice. Messegue je bi zaprepašten kada je stigao, a pred njegovim očima je izbio lik njemačkog kancelara Konrada Adenauera, tada najstarijeg državnika Evrope. Uz Churchilla je bio i jedan od najčuvenijih državnika. Iz očiju mu je izbijala hladnoća kada mu se sričući riječi, obratio na francuskom, hrapavim glasom:

 

– Mi smo, gospodine Messegue, zapravo kolege… Jer i ja pomoću trava liječim sam sebe… Ali o tome ćemo nešto kasnije. Došli smo radi lova, e pa krenimo!

 

Ispit iz poznavanja bilja!

 

Taj dan im je protekao u znaku prirode. S gotovo senzualnim užitkom gazio je Adenauer po mehkoj mahovini, te uz vesele povike lupao po grmovima ne bi li istjerao kojeg zeca ili fazana. Taj čovjek je pobuđivao Mauricijevu znatiželju. Bavarska narodna nošnja odavala je njegovu jednostavnost. Međutim, iz pogleda mu nije zračila nježnost. Sasvim mu je odgovarao nadimak «stari lisac».

 

Adenauer je štapom obazrivo razgrtao zemlju ne bi li otkrio paprenjaču ili koju poznatu rijetku travu, i upravo je to počelo zbližavati Maurica i Konrada. (Maurice, tridesetogodišnji seoski momak iz Gerse, a Adenauer 75-godišnji kancelar Njemačke, dva potpuno različita svijeta). Adenauer pažljivo dodirne jedan stručak na zemlji i reče:

 

– Preiselbeere (brusnica)! Koju bolest pomoću njih liječite, gospodine Messegue?

 

– Nijednu, gospodine predsjedniče. Kod nas u Gersu nema brusnica – odgovori Maurice.

 

– Razumijem. I ove imaju isto djelovanje – reče Adenauer pokazujući prema crnim borovnicama i nastavi – Znate, ja vam mnogo vjerujem u bilje. Brusnice su dobre protiv dizenterije, a njihovo lišće znatno smanjuje postotak šećera u krvi. Pokazale su se vrlo korisnim i pri upali mokraćnih puteva, a liječe i grlobolju… No, nisam još završio: brusnice obiluju šećerom, vitaminima A i B te mineralima. U obliku tinkture suzbijaju afte, upalu usne šupljine, anginu pa čak i ekceme… Kojim se biljkama vi borite protiv pomenutih bolesti?

 

– Protiv dizenterije listovima kupine, a protiv upale mokraćovoda vrijeskom – odgovori Maurice koji se nije usudio priznati kako i oni u Francuskoj znaju za brusnice, premda se njima ne koriste. Imao je utisak kao da se nalazi na ispitu.

 

 

Hren – njemački senf

 

– A upotrebljavata li hren? – ponovo je kancelar Adenauer upitao Mauricija.

 

– Ne, gospodine predsjedniče. Znate li da ga u nas nazivaju «njemačkim senfom»? Mogu vam reći da je hren moćno sredstvo protiv skorbuta, pospješuje mokrenje i iskašljavanje a daje se i za jačanje prilikom oporavka. Preporučuju ga za liječenje škrofuloze, bljedila, slabokrvnosti, malaksalosti i rahitičnosti. Nadomjestio sam hren, kojega nema u mom kraju, potočarkom, zato što ima potpuno ista svojstva, a zauzvrat mnogo je blaža i lakše je podnose osobe s osjetljivim želucem.

 

– Vidim da ste učeni, gospodine Messegue – primjeti Adenauer pa doda – poznate li onaj izvrsni švedski recept za liječenje reumatizma i svih oblika vodene bolesti: Izribate korjenove hrena, navlažite ih vodom kojoj ste dodali malo octa, a zatim sve to prelijete uzavrelim mlijekom. Kad se ovo posljednje ugruša, oberete surutku i svaki dan popijete čašicu-dvije… A znate li šta je dobro kada ste izloženi velikom živčanom naprezanju kao ja? Svako jutro pojesti kašu od zobenih pahuljica što ja činim već šezdeset godina. Ona sprječava pojavu želučanog čira, a uspješno ga i liječi. Francuzi se prilično olako odnose prema svome zdravlju, te za doručkom gutaju bijelu kafu, a to je pravi otrov. Čim ustanu, onako natašte, razdražuju sebi želudac i optrerećuju jetru. Šta vi mislite o tome?

 

– Potpuno se s vama slažem, ali kod nas na selu ljudi su pametniji. Većina naših seljaka jede za doručak krepku juhu – odgovorio je Maurice.

 

Recept za muškost

 

Maurice kaže da mu je Konrad Adenauer postajao sve simpatičniji. Divio se ljudima koji su imali dovoljno hrabrosti da javno kažu ono što misle, a prema njegovim riječima, kancelaru Adenaueru otvorenost nije nedostajala. Maurice nije ništa želio sugerirati niti savjetovati kancelaru iz svijeta trava, ali se ovaj ipak za to pomno zanimao, od sakupljanja do upotrebe bilja. Njihov susret je protekao kao među «profesionalcima». Sunce je već bilo na zapadu kad se kancelar ponovo obratio Mauriciju riječima:

 

– Pogledajte me, gospodine Messegue. Za sve imam da zahvalim biljkama i prirodi. Kad mi je bilo osamnaest godina proglasili su me nesposobnim za vojnu službu zbog plućne bolesti. U mojoj četrdesetoj, jedno osiguravajuće društvo je odbilo da mi izda policu jer su bili uvjereni da neću dočekati kraj godine. A evo, 37 godina nakon toga ja dnevno deset sati provodim u uredu, putujem, vršim obilaske… Svi me muževi u Njemačkoj mrze jer se više ne usuđuju reći pred svojim ženama kako više ne mogu od umora. One im odmah prigovore: «A kako može kancelar, i to u njegovim godinama?».

 

Nije to bio više onaj isti čovjek iz kojeg je toga jutra izbijala hladnoća i nepovjerenje. Sada je čak sa oduševljenjem nastavljao započetu temu. Neočekivanom otvorenošću je nastavljao objašnjavati na koji se način održava muškost:

 

– Ako čovjek uvijek želi ostati mlad, mora održavati svoju snagu tako da stalno masira kičmu pomadom od kupina, gloginja i metvice. A kakav je za tu svrhu vaš recept? – upitao je Messegua.

 

– Šapika, rosopas, metvica i piskavica – odgovorio je Maurice.

 

Maurice i Adenauer su sa zanimanjem pratili svoja izlaganja, ali je bilo očito da jedan drugog nisu uvjerili. Ostali su, kako je uobičajeno reći za francusko-njemačke odnose, svaki pri svome stavu…

 

Mauricijevi recepti: Vrtoglavice

 

Potrebno: Crveni glog (cvjetovi), ljutić (cvjetovi i listovi), maslačak (cijela biljka, po mogućnosti polusvježa) kadulja (cvjetovi i listovi) – od svake biljke po jedan pregršt. Prakticirati kupelj ruku i nogu.

 

Doziranje: količine su navedene za 10 l (ili, na svaku litru za namakanje stavlja se po jedan prstohvat bilja umjesto pregršta, 1 l = 1 prstohvat, 10 l = pregršt)

 

Priprema: prokuhajte litru vode (odnosno 10 litara, po potrebi) pet minuta, a onda je skinite s vatre. Kada je postala jedva mlaka, prelijte je po mogućnosti u neku emajliranu ili plastičnu posudu, i dodajte mješavinu smrvljenog, odnosno isjeckanog bilja. Posudu zaštitite od prašine i pustite neka se bilje namače četiri do pet sati, a zatim taj ekstrakt prelijte u sasvim čistu bocu. Tim postupkom ste dobili biljni ekstrakt od kojeg pripremite kupelje ruku i nogu.

 

Kupelji ruku i nogu: Prokuhajte dvije litre vode i ostavite da se hladi pet minuta. Ulijte u te dvije litre vode četvrt litre pripremljenog biljnog ektrakta. Kupelji nogu, u trajanju od osam minuta, moraju biti što toplije a obavljaju se ujutro natašte. Kupelji ruku u trajanju od osam minuta, moraju također biti što toplije a obavljaju se navečer prije jela.

 

 

 

 

 

Izvor:auraba

 

Add a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *