Nevjerojatni ratovi koji se odvijaju u vašem organizmu

Laik teško može povjerovati da se u svakom momentu, u skladno dizajniranoj strukturi koju zovemo ljudski organizam, odvija mnoštvo ratova!

 

Na jednoj strani su snage koje neprestano napadaju iz vanjske sredine (različiti mikroorganizmi, kemijski i fizički štetni utjecaji potpomognuti lošim navikama i stilom života), a na drugoj su zaštitni sistemi – vojska projektirana da se s ogromnim potencijalom suprotstavi napadu.

 

Ovaj zaštitni sistem, poznat i kao imunološki sistem, skup je svih odgovora organizma na različite štetne utjecaje. Zahvalno je usporediti ga sa vojskom, što zbog brzine i funkcionalnosti, što zbog uigranosti i točnosti. Formacije koje u njemu figuriraju postavljene su u borbene linije.

 

Prvi bedem – enzimi

 

Štetni činioci prvo nailaze na kiselost našeg kožno-sluzokožnog omotača (pH 5.5, što je previše kisela sredina za njihov opstanak), kao i na niz enzima koji se u njemu nalaze, od kojih je istaknutiji predstavnik lizozim.

 

U normalnim okolnostima, ova barijera je u stanju organizmu pružiti kompletnu zaštitu. Međutim, ponekad i zakaže, što je najvećim dijelom povezano s lošim stilom života.

 

 

Drugi bedem – makrofagi

 

Nakon ove barijere, štetni faktor naići će na vojsku tkivnih makrofaga. Makrofagi pripadaju grupi stanica bijele krvne loze. Njihov zadatak je da pojedu sve strukture koje ne prođu identifikacijski test koji prolaze normalne strukture organizma.

 

Kada makrofag pojede nekog uljeza, automatski sa “pali” alarm koji u to područje doziva još makrofaga, ali i druge jedinice koje su sposobne sudjelovati u obrani organizma. Komunikacija se odvija putem niza proteinskih supstanci označenih kao citokini i interferoni.

 

Oko 10-15% limfocita pripada elitnom “odredu” NK stanica (natural killer cells – stanice “rođene ubojice”). Ove stanice posjeduju prirodnu sposobnost lize (uništavanja stanica tumora, stanica inficiranih virusima, ali i samih mikroorganizama). Ove stanice u citoplazmi imaju granule (kesice) s ubojitim tovarom enzima.

Treći bedem – leukociti

 

 

Ubrzo će u pomoć makrofagima stići i granulociti (također iz grupe stanica bijele loze) kojima ime potiče od “naoružanja” koje posjeduju. Ovi “ratnici” nose naročite kesice (granule) ispunjene za neprijatelje smrtonosnim enzimima. Odgovor granulocita sa svoje strane još pojačava alarmni mehanizam.

 

Na kraju će se na poprištu pojaviti i vojska T i B limfocita koja predstavlja i najjači vid obrane organizma. B limfociti naoružani su mehanizmom za proizvodnju antitijela (kojih ima pet klasa).

 

Antitijela na različite načine sudjeluju u sukobu: direktno razarajući napadača ili u kompleksu s drugim strukturama, kao na primjer, sistem komplementa. S druge strane, T limfociti mogu biti “obučeni” da reguliraju djelovanje ostalih podsistema (regulatorna klasa), da spriječe prejak odgovor imunološkog sistema (supresorski) ili pak da djeluju u direktnoj borbi s mikrobima (NK stanice).

 

Najzanimljiviji detalj u vezi s ovakvim sistemom obrane jest njegova memorijska sposobnost. Svaki put kad se jedan od “vojnika” aktivira, on se umnoži u dvije jednake kopije (dva “blizanca”) od kojih jedna ide na “ratište”, a druga u “vojarnu” (limfo-epitelna tkiva i organe) da uzbuni i ostale. Tako organizam stječe sposobnost da pri svakom sljedećem napadu odgovori brže i efikasnije.

 

Bakterijski mikroorganizmi ne moraju obavezno biti i agresori u organizmu. Naprotiv, mnogo je veći broj onih koji u organizmu imaju važnu biološku funkciju. Zdrava osoba na koži nosi oko bilion bakterija, u ustima 10 milijardi, a u probavnom traktu čak 100 biliona. Njihove funkcije su različite, ali neke od najvažnijih su sinteza vitamina, koenzima, proteina… Problem nastaje kad se otpornost organizma smanji, a neki od ovih mikroorganizama se nađu “gdje im nije mjesto” (van svog fiziološkog staništa).

 

Virusni napad

 

 

Sljedeći tekst predstavlja jednostavan prikaz samo jednog od načina na koji virusi napadaju organizam.

 

Određeni virusi posjeduju sistem koji ih “navodi” baš prema određenom tipu stanica što se u biologiji naziva fenomen tropizma. Došavši do same stanice, samo ukoliko je usput neometeno prošao pored svih linija odbrane, virus “parkira” svoje “specijalno vozilo” (kapsid) uz sam zid stanice.

 

Zatim se na mjestu dodira kapsida i stanice stvara otvor u vidu tunela kroz koji će genetski materijal virusa, zajedno sa odgovarajućom “tehničkom opremom” (biomolekularne enzimske mašine), ući u unutrašnjost stanice.

 

Nakon toga virus zaposjeda jedro, “komandni centar” stanice, a zatim potiče proizvodnju novih i istovjetnih virusnih gena s odgovarajućom “tehničkom opremom”, koja je jednaka matičnoj virusnoj čestici. Također se svakom od novih virusa, kojih može biti i do stotinu, stvara “vozilo” koje će ga čekati na izlasku iz stanice.

 

Ovako “izrabljena” stanica propada pošto je virus napusti, a svaka od novostvorenih virusnih jedinki, sada u unutrašnjosti organizma, kreće u potragu za novom žrtvom kako bi se proces ponovio.

 

Jak imunološki sistem u stanju je izboriti se s virusnim napadima, a sposobnost s kojom to čini je zadivljujuća.

Uvjetna nepobjedivost

 

 

Ovako sposoban imuni sistem ipak nije i nepobjediv. Neprijatelj kojeg ne može pobijediti jest ljudska upornost i ustrajnost u lošim navikama, u pogrešnom stilu života. Dugotrajno iskorištavanje ovog sistema bez unošenja kroz hranu odgovarajućih građevnih elemenata i bez “davanja oduška” u vidu sna, dovodi do njegovog preopterećenja i iscrpljivanja, a samim tim i do obolijevanja.

 

U određenim situacijama ovaj zaštitnik organizma može postati njegov ljuti neprijatelj, a tada vrlo brzo dovodi do teških oštećenja (bolesti auto-imunosti). Sreća je da se ovo rjeđe događa.

 

Važno je tijelu pružiti dovoljno odmora, kvalitetnu prehranu s dosta vitamina i minerala (žitarice, voće, povrće i orašasti plodovi), te smanjiti izloženost stresnim situacijama (koliko je moguće izbjegavati stresne situacije ili, kada doživimo stres, pravilno reagirati), kao i štetnim utjecajima modernog stila života (duhanski dim, zagađenje okoline, alkohol, kava, industrijski proizvedena hrana i nezdravi slatkiši).

 

Tada će obrambene moći organizma biti na zavidnoj razini tijekom čitavog života, a samim tim će i život čovjeka biti uspješniji i kvalitetniji.

 

Usput, upitajmo se: Kako je nastao imunološki sistem?!

 

Ovo je bio samo krajnje pojednostavljen prikaz dosadašnjih saznanja o funkcioniranju ove začuđujuće dobro organizirane vojske koju zovemo imunološki sistem. Ono što se može na prvi pogled zapaziti jest da je ovaj izuzetno inteligentan sistem obrane organizma bolje organiziran od najmodernijih vojski koje je čovjek do sada imao.

 

Njegov nastanak apsolutno se ne može objasniti široko rasprostranjenom teorijom evolucije. Ni uz pomoć najživlje mašte ne može se prihvatiti ideja da su ovi složeni sistemi mogli nastati “sami od sebe”, spontanim usavršavanjem putem akumuliranja genetskih grešaka.

 

Više je nego očigledno da je imunološki sistem nevjerojatno složeni “patent” i “inženjersko rješenje”. Zbog toga, još više, trebamo poštovati i čuvati ovaj veliki dar koji smo dobili.

 

 

 

 

 

 

 

Izvor:znakoviporedputa

Add a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *